Prljava soba, nakon plaćanja malo smo čekali da nam bude spremna soba; kada su nam dali ključ, rekli su mi da doručak neće biti moguć, da moram ujutro otići u drugi hotel kako bih doručkovao (pokrenuti automobil da odem u drugi hotel i zatim se vratiti u onaj za koji sam platio). Dobili smo prizemnu sobu, koja nije imala prozora, već samo vrata koja ako ih ostavite otvorena, itko može ući. Jastuci su bili žuti od prljavštine, a dok sam spavao u tim krevetima osjećao sam svrbež. Mislim, nisam završio svoj boravak tamo, morali smo otići jer je bilo odvratno. NE PREPORUČAM TO NIKOMU.

Vrlo dotrajalo i staro. Čim stignemo, u kuhinji u ladici za pribor za jelo nalazimo lokvu žute «vode» u kojoj su potopljeni pribor za jelo. Osim toga, u hladnjaku su bile dlake. Kada smo otišli u kupaonicu, bilo je vidljivo da nije prošla preuređenje; nudili su vam toaletni servis, a jedina stvar bila je komad sapuna. Pogledali smo ispod kreveta u sobi i tamo je bila lopta dlaka, osim mnogo prljavštine, uključujući plastiku i lažne trepavice. Uklanjajući sve loše, čaršavi i ručnici su bili više nego čisti. Da sumiramo, stan u cjelini nije vrijedan troška; nedostaje dobra četkica za lice.

Najgori hotel ikad. Odsjedali smo u Porta la Cruz La Carabella. Požar je izbio 6. lipnja i trajao je do 24. Nalazili smo se na brdu, a već sam rekao da ne mogu hodati stepenicama. Hotel je bio prljav, madraci su bili razderani. Bar za kavu ili čaj bio je zatvoren. Svake večeri dolazile su svađe u drugim apartmanima, a samo jedan je radnik bio na poslu u isto vrijeme – nema zamjene, pa nije bilo pomoći. Mrtva golubica bila je na krovu izvan apartmana i ostala je tamo 11 dana. Sve oko hotela bilo je prepuno smeća; krov na sunčanoj strani bio je neupotrebljiv, tepisi su bili prljavi, stolice slomljene – sve to gore. Smrad iz toaleta bio je poput kanalizacije. Troje nas imalo je nesreće: ja sam pao na metalnim stepenicama idući prema bazenu i morao sam koristiti protupožarni izlaz da bih došao do bazena; moja unuka je pala i slomila rub između balkonskih vrata. Moja druga unuka izgubila je veliki nokat jer je plastični rub oko bazena bio slomljen. Cipela je bila potpuno poplavljena jer je nedostajao stakleni panel. U kuhinji je bio samo jedan utikač, koji se nalazio iza mikrovalne pećnice; morali smo ga podići da bismo koristili čajnik, a čekali smo dva dana da nam donesu toster koji je bio pokvaren. Vrata apartmana smetala su kuhalici – požarna opasnost. Cijeli odmor je bio uništen. Potpuno me je prevario u prodaji tog odmora. Pitao sam je li to stan – nije bilo, nego je imao opasno nagib kako bi se ušlo u hotel. Bazen su zatvorili u 6 sati, a sto za biljar u 9 sati. Nije bilo bara gdje bi se mogla kupiti kava ili slično. Smrad je bio užasan.